Ponekad umjetnost poleti ispod našeg krila. Ponekad i nismo svjesni da je ono blisko i toplo sto je oduvijek scucurena pored naseg srca poletjelo i prosulo raskosnu svjetlost. A umjetnosti nema bez svilene duse i svjetlucavosti koja je morala postojati kao sjemenka iz koje ce se umjetnost polako roditi … i rasti.

Merzijanina umjetnost je rasla pred nasim ocima, svilenim koracima …kroz svilu…potom bujala i, materijalizovana vlasima kista, stasavala u sire, veoma ozbiljne slikarske forme. I dok smo u pocetku prepoznavali umjetnost u Merzijaninom osmijehu, kroz koje je zracila toplina njenog bica, pred nama se pojavila istinska umjetnica sa ozbiljnim slikarskim opusom.

Forma nastala iz oslikavanja svile i igre prelivanja boja, koju bi neki, mozda mogli pripisati senzibilnosti zene, prerasla je, medjutim, u znacajna autorska dijela. Njeznost kolorita dozrijevala je do zrelog izraza u kojem prepoznajemo autenticni pecat jednog autora.
Kombinovane tehnike na pojedinim platnima upotpunjavaju cjelovitost ideje i ukazuje na Merzijaninu sirinu u obuhvatnosti pristupa kroz mijesanje vidjenog i izmastanog…stvarajuci novu realnost koju posmatrac, primalac poruke moze da je razumije kao sopstveni dozivljaj.

Masta i prelivanje unutrasnjeg svjetlucavog bica autorke vidljivo je i u predstavljanju realisticnih pejsaznih tema. Izricaj dozivljenog nadilazi realitet svakodnevnog opazanja i tu nalazimo licni pecat autorke, svijet vidjen njenim ocima.