Ponekad umjetnost poleti ispod našeg krila. Ponekad i nismo svjesni da je ono blisko i toplo, što je oduvijek skriveno pored našeg srca poletjelo i prosulo raskošnu svjetlost. A umjetnosti nema bez svilene duše i svjetlucavosti koja je morala postojati kao sjemenka iz koje će se umjetnost polako roditi… i rasti.

Merzijanina umjetnost rasla je pred našim očima, svilenim koracima… kroz svilu… potom bujala i materijalizovana vlasima kista, stasavala u šire, ozbiljne slikarske forme. Dok smo u početku prepoznavali umjetnost u Merzijaninom osmijehu, kroz koji je zračila toplina njenog bića, pred nama se pojavila istinska umjetnica sa zrelim slikarskim opusom.

Forma nastala iz oslikavanja svile i igre prelivanja boja koju bi neki možda mogli pripisati senzibilnosti žene, prerasla je međutim u značajna autorska dijela. Nježnost kolorita dozrijevala je do izraza u kojem prepoznajemo autentični pečat umjetnice.

Kombinovane tehnike na pojedinim platnima upotpunjavaju cjelovitost ideje i ukazuju na Merzijaninu širinu u obuhvatnosti pristupa kroz miješanje mašte i viđenog… stvarajući novu realnost, koju posmatrač, primalac poruke, može da  razumije kao sopstveni doživljaj.

Mašta i prelivanje unutrasnjeg svjetlucavog bica umjetnice vidljivi su i u predstavljanju realisticnih pejsaznih tema. Izricaj dozivljenog nadilazi realitet svakodnevnog opazanja i tu nalazimo licni pecat autorke, svijet vidjen njenim ocima.